.jpg)
Iako sam Hrvatsku prošao uzduž i poprijeko puno puta i iako znam kolikim bogatstvom i prirodnim ljepotama naša država obiluje, moram reći da sam Međimurje 'otkrio' tek prije par godina. I ostao oduševljen svime što ova mala, najsjevernija hrvatska regija pruža.
Prije svega prekrasne zelene krajolike zbog čega mu pristoji naziv Vrt Hrvatske. Često se divimo austrijskim i slovenskim selima, kako su lijepa i uredna, a možda nismo ni svjesni da na svega sat i pol vožnje od Zagreba imamo isto to i u svojoj zemlji. Čak i ljepše :) Više od 700 kilometara uređenih biciklističkih staza, regionalni park Mura-Drava (prvi takve vrste u Hrvatskoj), jedini ploveći riječni mlin, spomenik prirode Bedekovićeve grabe koji je dom više od 60 vrsta leptira, terme Sveti Martin...sve su to razlozi koji bi vas trebali potaknuti na posjet Međimurju.
Ako ni to nije dovoljno, onda vas podatak da se upravo ovdje nalazi, po meni, najljepši vinograd Hrvatske svakako mora natjerati da razmislite još jednom. Mađerkin breg kraj Štrigove mjesto je na kojem je izgrađen 28 metara visok vidikovac s kojeg pogled puca na čak 4 različite države. Osim Hrvatske, mogu se vidjeti i obližnje Slovenija, Austrija i Mađarska. Neki spominju čak i Slovačku, ali to možda nakon što su prije toga odradili vinsku turu po obližnjim vinskim cestama i kušali vino u vinarijama.
Ono što stvarno oduzima dah ipak nije taj pogled u daljinu nego vinograd koji se nalazi ispod samog vidikovca. Ja, kad sam ga prvi put vidio na fotkama, nisam mogao vjerovati da se tako nešto nalazi u Hrvatskoj. Impresivne terase koje, u kombinaciji sa zavojitim brežuljcima, stvaraju 'out of this world' prizor. Imate dojam da bi ga mogli gledati satima, a što bi vjerojatno i mogli da se u podnožju vidikovca ne nalazi i bar na otvorenom u vlasništvu obitelji Štampar koji vas poziva da se spustite na čašu vina. Poziv je to kojem je nemoguće odoljeti.
Osim Štampara, vinograde na Mađerki ima i Cmrečnjak, čija je vinarija, vjerojatno najljepša u Međimurju, smještena nasuprot brega i udaljena nekoliko minuta vožnje. A upravo su David Štampar i Marko Cmrečnjak jedni od predvodnika mlađe generacije vinara koji su jako popularizirali međimurska vina unazad nekoliko godina. Ja bih rekao prije svega time što su značajno modernizirali proizvodnju i napravili odmak od polusuhih vina koja su karakterizirala ovo područje, ali svakako i raznim projektima (boca i čaša za pušipel) i manifestacijama (Urbanovo) koje podižu svijest o vrhunskoj kvaliteti ovdašnjih vina.
Još jedna bitna stvar koja im je pomogla na tom putu je činjenica da su međimurski vinari shvatili da moraju nastupati zajedno, i zajedno raditi na brendingu svoje regije. Slično kao i Istrijani prije dvadesetak godina. Lijepo je, i na sajmovima, a i kad dođete u Međimurje, vidjeti da se svi oni međusobno druže i poštuju. Ne doživljavaju se kao konkurencija nego kao kolege i prijatelji, uvijek je prisutna pozitivna zafrkancija.
Nisam posjetio sve vinarije ovdje, štoviše još su mi mnoge ostale za istražiti, ali, od onih u kojima sam bio, svakako bih još izdvojio novu i modernu vinariju obitelji Kocijan, romantičnu Dvanajščak-Kozol s odličnim vinima i također lijepim pogledom te prekrasnu i, što je danas posebno bitno, vrlo 'instagramičnu' vinsku kuću Hažić. Osim vina, Tatjana Hažić i njena obitelj rade i proizvode od jabuka, a imaju i vinski kamp u kojem možete odsjesti.
Međimurje je regija bijelih vina, prije svega pušipela kao lokalne sorte. Teško je reći da li je to autohtona hrvatska sorta obzirom da se radi o furmintu kojeg svojataju i Mađari, ali u svakom slučaju radi se o sorti koja potječe iz ovog područja. E sad, da li je prva loza posađena sjeverno ili južno od Mure, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Ali, to i nije toliko bitno, sigurno je da se radi o lokalnoj sorti visokog potencijala za pitka, svježa vina, a koja može dati i krasne odležana vina za što je najbolji primjer Cmrečnjakov Pušipel Mađerka sur lie. Još jedna sorta koja ovdje daje izvanredne rezultate je sauvignon blanc, što i ne čudi obzirom na blizinu Štajerske koja je, uz dolinu rijeke Loire u Francuskoj te Marlborough na Novom Zelandu, jedna od tri svjetske regija najpoznatije po ovoj sorti.
Ljubiteljima crvenih vina Međimurje možda nije izbor broj jedan za posjetu, ali ni oni neće ostati žedni ako dođu. Moj osobni favorit u toj kategoriji je Dvanajščak-Kozolov crni pinot.
U svjetskim vinskim krugovima, Međimurje je najpoznatije kao rodni kraj Rudolfa Steinera, začetnika biodinamike. On je rođen u mjestu Donji Kraljevac koje je te 1861. godine bilo dio Austrijskog carstva. Njegova filozofija (prema kojoj se vinograd tretira kao samoodrživi sustav u kojem je sve u ravnoteži, umjesto kemijskih pripravaka koriste se prirodna gnojiva kao npr. gnoj iz kravljeg roga, a radovi u vinogradu i podrumu usklađuju se s mjesečevim mjenama) u današnje vrijeme ima sve više poklonika u cijelom svijetu. Doduše, još uvijek ne i u njegovom zavičaju gdje trenutno, koliko ja znam, niti jedna vinarija ne prakticira taj nači proizvodnje, iako su neke najavile zaokret prema tome.
Podrazumijeva se da, gdje ima dobrog vina, ima i fine hrane. Ili obrnuto, svejedno. Naravno da je nemoguće ostati gladan u Međimurju, a najpoznatiji lokalni specijaliteti su meso z tiblice i međimurska gibanica. Također, bučina ulja ovog kraja među najboljima su u svijetu. Restoran Mala hiža u mjestu Mačkovec odavno je prerastao granice lokalnog jer zbog njega i u njega dolaze ljudi iz svih krajeva Hrvatske. Tu je i Terbotz u vlasništvu vinarske obitelji Jakopić koji također nudi vrhunski gastronomski doživljaj, kao i brojni drugi restorani ovog kraja.
Kao zaključak, ako još niste bili, svakako preporučam barem vikend izlet ako ne i koji dan duže u prekrasno Međimurje. Bilo da ste obitelj, biciklist, ljubitelj prirode, a pogotovo vinoljubac, ovo je destinacija koju morate uvrstiti na svoju bucket listu. Naravno, i mi kao agencija u svojoj ponudi nudimo vinsku turu u Međimurje pa možete putovati bez straha da li ćete popiti koju čašu previše, a što se u ovakvom opuštajućem okruženju lako može dogoditi ;)